Sunday, 25 December 2011
le voyage aux Pays-Bas
anno domini 2011 bila je, izuzev ljubavnog aspekta, jedna velika i beskrajna katastrofa. Zato sam i pobjegla da sperem sjecanja na istu u kisi i izmaglici. Volim ovu zemlju najvise na svijetu. Koliko god ja bila strastveno i temperamentno stvorenje, nisam stvorena za vjecno sunce i vjecnu srecu. Ponekad covjeku ne preostaje nista drugo vec da kupi kesu kolacica sa dzemom (totalni old school), sjedne pored kanala i ceka da pokupi djecu iz skole, dok mu kisica postojano unistava ono puno kose.
***
Holandjani su, realno, najljepsi muskarci na svijetu. Dala sam se ponovo uvjeriti u to dok sam cekala na aerodromu i mogla ih sve redom osmotriti. Moramo biti objektivni i priznati: najljepsi su! Druga je stvar sto meni muska ljepota ne znaci apsolutno nista i sto su mi se oduvijek vise svidjali karizmaticni nosati muskarci aka Jean Reno ili Vincent Cassel. Moj ukus mozda najbolje opisuje moj taata: "Kad ti kazes da je neko zgodan, odmah znam da je uzasan. Ali nema veze, mora i te ljude neko voljeti".
***
povraca mi se od radnji u predbozicnom periodu. povraca! od hrpe ljudi, krpetina i predivnih cipela koje ne mogu sve imati, koliko god ja to planirala. S druge strane, svidja mi se njihov poremeceni sistem vrijednosti kad je rijec o velicinama odjece - ovdje kao od sale stajem u S. Malo sam i krhko stvorenje, sto se kuci nije desilo od...2007? U Amsterdamu mi se obracaju na ruskom, bez da su me culi kako pricam. Vrijeme je da kapituliram - ovo je vec peti put da sam unaprijed Ruskinja, u cetiri razlicite zemlje.
***
oduvijek sam se pitala, gledajuci u osvijetljene prozore nekih meni posebno lijepih zgrada - "sta rade ljudi koji ovdje zive? sta rade upravo sad?". U Holandiji nema potrebe za takvim banalnim pitanjima: ljudi ovdje - kao i ja - ne vjeruju u zavjese, a kako zivim u kraju sa prizemnim kucama, mogu do mile volje imati uvid u to sta oni rade dok prolazim biciklom pored prozora.
Vjetar me siba, a ja uzivam. Ja sam meteoroloski mazohista.
Samo da snijega ne bude, kako samo mrzim snijeg.
Ovdje nema snijega. Ovdje ljudi zderu pomfrit u nenormalnim kolicinama. Ovo je, zaista, moja zemlja snova.
Subscribe to:
Posts (Atom)